I tako nakon pakiranja L. koja je za vrijeme naše NY avanture preselila baki i didi, došlo je vrijeme da se spakiramo i mi. I počistimo hranu iz frižidera. I nešto damo starcima, nešto pojedemo, a nešto poput finih domaćih jabuka odlučimo spakirati sa sobom, naravno, na moju inicijativu jer tamo ćemo jesti puno ‘junka’ pa nije na odmet imati koju jabuku pri ruci. Jer kao što svi znamo u NY nema za kupiti jabuka. Uglavnom, bravo za mene prvi put!

I letimo mi i letimo. I pola sata uoči slijetanja treba popuniti formular o nekim njima zanimljivim stvarima koje unosiš u zemlju s posebnim naglaskom na voće i povrće. Pametna ja sa stavom ma kaj ćemo prijavljivat te tri jabuke, bacit ćemo ih ak treba označim da NE unosimo nikakvo voće ni povrće u Ameriku. Bravo drugi put!

Kip slobode i zanesena ja

I izađemo mi iz aviona, a kad tamo srdačna dobrodošlica – ogromni monitori s vrištećom porukom FRUITS AND VEGETABLES STRICTLY NOT ALLOWED. E tu smo se usrali. Oprostite mi, zaista ne nalazim ljepšu riječ. 🙂

Dođemo do gospodina na carini koji nas pita imamo li što za prijaviti. Oboje u isti glas kažemo a imamo neke tri jabuke. Na to g. Carinik oštro križa naš odgovor s formulara i označava YES (‘imaju voće’).
‘Imate li još što?’
‘A evo imamo još neki sendvič u ručnoj prtljazi’. Muko moja. Na to će g. Carinik: ‘Sandwiches are fine, but apples no good, apples no good. Come with me.’

Brooklyn Bridge

U trenutku dok nas je uvodio u posebnu prostoriju za ovakve slučajeve prepunu policajaca, u glavi samo jedna slika – dolari, deseci ili možda stotine njih koji odlaze u nepovrat zbog tri jabuke, TRI JABUKE! U tom trenutku umirujuće ne djeluje ni spoznaja da su u istu prostoriju minutu nakon nas uveli čovjeka s lisicama na rukama.
Dok smo čekali da nas prozovu i vidimo što dalje, sjetila sam se da u koferu imamo i zobene pahuljice. Da, jako smo pametni. Ustvari priznajem, to su sve bile moje super ideje. H. nema ništa s tim. On samo ima divnu brižnu ženu koja misli da u NY ne možeš kupiti jabuke i zobene i koja mu je priredila to nezaboravno iskustvo. Sad se postavlja pitanje što će nam tek reći za te zobene. Njih pak nismo spomenuli ni pismeno ni usmeno. Bravo za mene treći put! Tu sam nas već vidjela u zatvoru. 🙄

Flatiron Building

Rasplet na našu sreću nije bio tako dramatičan kako smo zamišljali. Izvadili smo jabuke. Zobene su vidjeli, ali to je bilo ok. I ono što nam je tada bilo najvažnije – nismo ništa platili. Stvarno ne bi bila fora ostaviti pola ušteđevine na carini u prvih deset minuta boravka u NY.

Pouka priče

Ako ideš u Ameriku, nemoj nositi tri jabuke koliko god one domaće i fine bile. Nemoj nositi niti jednu jabuku. Ima tamo jabuka. 🙂

Najiskrenija preporuka: pripremi se za putovanje kako treba. Mi to ovaj put nismo napravili i to je glavni razlog ove male i malčice neugodne anegdote koja nam je obilježila prvi susret s Velikom jabukom. Ipak, s obzirom da su svi policajci bili jako dragi, ljubazni, čak mogu reći i simpatični, sve je upućivalo na to da je to ustvari bio dobar početak njujorške avanture o kojoj ću pisati u nekoliko sljedećih tekstova.

Do tada se družimo tu 🙂