Jednom u životu posjeti Kambodžu. Neka te ošamari. Prvo svojim kaosom, a onda svojom ljepotom. Nas je ošamarila u ožujku 2017. U Kambodži smo posjetili Phnom Phen i Siem Reap. U ovom postu te vodim u glavni grad.

Tuk tukanje

Prvi susret s Phnom Phenom bila je vožnja tuk tukom od zračne luke do hotela. Vožnju bih opisala dvjema riječima. Kaos. I KAOS. Nema baš puno semafora (vidjeli smo ih možda dva, tri). Trake, ako i postoje, ništa ne znače. Ono što su u jednom trenutku dvije, da ne trepneš razgrana se u pet njih. Nema prednosti desnog u odnosu na lijevog. Nema određenog smjera. Ako i ima, to ništa ne znači jer evo ti nekog na tvojoj strani ceste, ide u suprotnom smjeru, a nije zalutao. On se samo vozi i ide za svojim poslom. Evo kako je to izgledalo.

 

Prva vožnja tuk tukom je ujedno i najopasnija. Ne mislim pritom da je ruta od zračne luke do centra opasna nego se u toj prvoj vožnji sto puta pitaš hoćeš li preživjeti. Kasnije se navikneš. Kasnije je zabavno 🙂

Dodatnu draž ili strah (ovisi o tebi 🙂 ) ti daje činjenica da vozač, koji te nekoliko puta pita za adresu i ime hotela, djeluje kao da nema apsolutnog pojma kamo te vozi. A ti nemaš pojma koliko će vožnja trajati. Mi smo to shvatili kao super početak kambodžanske avanture 🙂 I stigli smo za dvadesetak minuta. Ovo su fotografije nastale za vrijeme vožnje i možda najbolje opisuju šarolikost grada i daju ideju o načinu života tamošnjih ljudi.

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

Odsjeli smo u simpatičnom butik hotelu s desetak soba. Četiri zvjezdice koje se bitno razlikuju od hotela iste kategorije u većini Europe i razvijenijim azijskim gradovima poput Bangkoka ili Singapura, ali bilo je uredno i čisto. Šarmantno predvorje, mali bazen, restorančić i prekrasno osoblje. Više nego dovoljno. A priuštili smo si i masažu 🙂

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

Kad izađeš iz hotela, odmah si u žiži. Sjećam se da smo se prvi dan bojali preći cestu jer ne djeluje nimalo sigurno zakoračiti u taj kaos u kojem pješake nitko živ ne doživljava. Ili se barem nama turistima tako čini. No to je sve benigno u odnosu na ono što je uslijedilo.

Potresno lice Kambodže

Što reći o gradu u kojem su dvije od top pet turističkih atrakcija centar genocida i muzej genocida? Iako ih mnogi turisti zaobilaze u širom luku (u potpunosti razumijem i zašto), mi smo ih odlučili posjetiti. I centar i muzej su toliko potresni da čak i s odmakom od godinu i pol dok ovo pišem slike su itekako žive i neki tupi osjećaj je opet tu.

Relativno nedavno, sedamedestih godina prošlog stoljeća vlada Crvenih Kmera je zatvarala, mučila i ubijala sve one koje je smatrala neprijateljskom stranom, a neprijateljska strana bili su gotovo svi. Pripadnici opozicijskih stranaka ili bilo tko u vezi s njima, obrazovani ljudi, intelektualci, umjetnici, pripadnici manjina, katolici, staro, mlado, žene, djeca, bebe… Procjenjuje se da je ubijeno više od dva milijuna ljudi, u ono vrijeme gotovo četvrtina kambodžanskog stanovništva.

Prvo smo došli u Choeung Ek centar genocida. Ovo je jedina fotografija, na samom ulazu. Ne sjećam se smije li se ili ne fotografirati išta od toga svega, ali kad jednom uđeš, ne pomišljaš na fotografiranje. Premučno ti je.

phnom-phen

Stajati na mjestima gdje su se događale nezamislive metode mučenja nevinih ljudi je zastrašujuće. Nikad neću zaboraviti stablo koje na sebi ima zvučnik s kojeg se na sav glas puštala glazba (jeziva glazba) kako se ne bi čuli urlici prilikom mučenja. Par koraka dalje u sanduku izložena robica ubijene djece. Tragedija. Prevelika.

Tuol Sleng muzej genocida možda još vjernije prikazuje različite metode torture. To je ondašnji zatvor poznat pod nazivom S-21 u kojem prolaziš kroz čelije, sobe za mučenje… Gledaš fotografije tih svih ljudi i čitaš životne priče, tragične priče. Za vrijeme vladavine Crvenih Kmera to je bio najstroži zatvor, a od svih zatvorenika preživjele su samo tri osobe.

phnom-phen

Nakon toga je zaista teško ostati pribran i bezbrižno uživati u ostatku odmora. Barem je meni bilo tako. Baš te razdrma. Teško ti je neko vrijeme izbaciti to iz glave. Pogotovo dok si još u toj zemlji. No ideš dalje. Nakon ovog iskustva ona prva vožnja tuk tukom se čini kao pjesma.

Thank you for visiting my country

Osim tuk tuka, koji nam je bio pravi doživljaj i zabava, osvojili su nas i ljudi. Ljudi u Kambodži su zaista divni. Jako vole svoju zemlju, ponosni su, ali i ponizni. Obično na putovanjima doživiš svakojake zahvale. Hvala što ste odsjeli kod nas. Hvala što ste došli. Hvala za sve i svašta. Međutim, nigdje, ali baš nigdje nisam čula formulaciju – Hvala što ste posjetili moju zemlju. U originalu je to zvučalo ovako – Thank you for visiting my country. It means a lot to me. Šok. Totalni. Nismo mi papa pa da nam se neki visoki dužnosnik tako obraća. Ne. Mi smo obični turisti i to nam je rekao konobar koji je posluživao doručak u hotelu. To nam je za ručkom u razgovoru rekao i vozač automobila koji nas je vozio kada smo imali natrpan itinerer, a zbog moje trudnoće nismo htjeli tuk tukati na velike udaljenosti. Tako nešto ti se baš ureže u pamćenje. I ne. Ne govore to mehanički s namještenim osmijehom. Govore to iz srca. I stvarno su iskreno sretni što si došao baš u njihovu zemlju. Fascinantno…

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

Od onih klasično lijepih turističkih mjesta posjetili smo Kraljevsku palaču s poznatom Srebrnom pagodom gdje sve odiše bogatstvom i raskoši. Palača se sastoji od više objekata povezanih prekrasnim zelenim površinama. Ne smiješ ulaziti u prekratkim hlačama i suknjama niti u majicama bez rukava. Ako na ulazu procijene da nisi primjereno odjeven, nemaš brige jer možeš kupiti i majicu i hlače koje ti poslije ostaju kao fora suvenir 🙂

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

Posjetili smo i Nacionalni muzej Kambodže, prekrasno zdanje koje je simbol tradicionalne kmerske arhitekture. Šetajući muzejom upoznat ćeš kambodžansku kulturu kroz različite povijesne periode, a sama zgrada izvana je zbog svoje boje iznimno fotogenična pa svakako vrijedi barem prošetati kraj muzeja ako možda nemaš vremena za ulazak.

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

Daughters of Cambodia

Pozadina još jednog mjesta koje smo posjetili je priča koja te ne ostavlja nimalo ravnodušnim, ali ipak, priča je to koja daje nadu. Deseci tisuća djece u Kambodži je prisiljeno raditi u prostituciji. Prema nekim podacima trećinu svih “zaposlenih” u toj industriji čine djeca od 12 do 14 godina koja uglavnom “rade” za hranu. Zastrašujuća je činjenica da su često prodana upravo od strane članova svojih obitelji. Organizacija Daughters of Cambodia djeluje kao savjetovalište, pruža djevojkama, ali i mladićima (lady boys koji su također upali u svijet prostitucije) zdravstvenu i psihološku pomoć kroz različite edukacije i kreativan rad. Također im omogućava da se zaposle u organizaciji u nekoliko sektora poput proizvodnje nakita, izrađivanja predmeta od drva, šivanja, ali i u uslužnim djelatnostima kao kuhari, konobari, pedikeri, maseri.

phnom-phen

U sklopu centra za posjetitelje nalazi se butik – suvenirnica u kojoj se svi ti ručno rađeni predmeti prodaju. Lepeza proizvoda je šarolika i cijene su pristupačne. Dobar dio suvenira smo kupili baš tu. Na gornjem katu su restorančić u kojem možeš popiti kavu ili nešto prizalogajiti i salon u kojem se možeš počastiti pedikurom, manikurom ili masažom.

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

Mjesto je prekrasno i ako si u Phnom Phenu, preporučam ti da svakako svratiš. Za više informacija o cijelom projektu i organizaciji, klikni ovdje.

Central Market

Na putovanjima volimo obići lokalne tržnice. Tako smo i u Phnom Phenu prije odlaska prošetali njihovom glavnom tržnicom – Central Market na kojoj možeš naći apsolutno sve – od igle do pileta. Nema čega nema – odjeća, satovi, nakit, kućanski aparati, suveniri, hrana, piće, frizeraj, krojačnica, apsolutno sve što ti srce poželi. Odjeća koja je besprijekorna imitacija odjeće različitih poznatih marki po super cijenama. Vrlo lako se da zaigrati sa šopingom na ovoj tržnici.

phnom-phen

phnom-phen

phnom-phen

Ako dođeš u vrijeme ručka, zapljusnut će te razni miomirisi hrane jer na podovima svojih štandova više manje svi prodavači jedu. Kad si trudna, to ti nije neka fora pa se nismo predugo zadržali i baš svu lovu ostavili na tržnici. Ostalo je nešto i za Siem Reap u koji te vodim u sljedećem postu. A tamošnja glavna zvijezda je? Da, da! Angkor Wat it is 🙂

Do tada, pozz 🙂