Skip to content
storytelling-ana-labas


Storytelling – nauči ispričati priču već danas

Storytelling je jedna od najpoželjnijih komunikacijskih vještina u poslovnom svijetu.

Znaš li da je priča 22 puta pamtljivija od bilo koje činjenice, brojke, podatka, koliko god oni zanimljivi bili?

U moru informacija kojima smo izloženi (sadržaji na društvenim mrežama, emailovi, reklame, notifikacije koje nam neprekidno iskaču na mobitelima) sve je teže zadobiti i zadržati pozornost onoga komu se obraćamo, bilo da smo marketingaši, prodavači ili predavači.

Dobra priča ono je što razlikuje uspješnu tvrtku od manje uspješne, poželjan proizvod od manje poželjnog proizvoda, vještog prodavača od onog prosječnog, profesora kojeg pamtimo od onoga kojem se ne sjećamo imena.

Zašto volimo priče?

Priče nas povezuju, daju nam osjećaj pripadnosti i bliskosti. Priče nas potiču, čine da se osjećamo bolje, pametnije, sigurnije.

Isto je i s pričanjem priča u poslovnom okruženju. Riječ je o stvaranju povezanosti između prodavača i kupca, prezentera i publike, predavača i studenata.

Priča nije puko nabrajanje i prepričavanje. Zadaća je svake priče pobuditi emociju kod slušatelja i potaknuti ga na djelovanje.

“Stories are just data with a soul.”

Brené Brown

Znanstveno je dokazano da priče potiču naš mozak na lučenje kortizola tijekom napetih trenutaka, oksitocina koji je zadužen za stvaranje osjećaja povezanosti i empatiju i dopamina zahvaljujući kojem postajemo fokusirani, optimističniji i motiviraniji.

To znači da se pričama možemo koristiti u čitavom spektru situacija i s različitim ciljevima: prezentiranje, podučavanje, svakodnevni razgovori, uvjeravanje, povezivanje, motiviranje, prodaja, pružanje potpore, zastrašivanje, šokiranje, upozoravanje.

U nastavku donosim odgovore na tri pitanja koja će ti pomoći naučiti pričati priče već danas. 

1. Kako izgraditi dobru priču?

Svaka priča sadržava tri glavna elementa: protagoniste, konflikt ili problem i rasplet ili rješenje.

Ako želimo ostvariti glavni cilj storytellinga – pobuditi određenu emociju kod publike (sugovornika) – trebamo si postaviti dva pitanja:

  1. Kako želim da se publika osjeća?
  2. Što želim da publika nauči, misli, napravi nakon što čuje moju priču?

Zatim se treba prisjetiti priče koja je prikladna za postizanje željenog cilja.

Taj korak nije uvijek lak. Na jednoj radionici storytellinga postavila sam pitanje:

„Kako da se baš kada treba sjetimo priče koja je prikladna za određenu situaciju?“

Odgovor koji sam dobila zlata je vrijedan i ovdje ga dijelim s tobom.

PIŠI! Zapisuj anegdote iz trgovine, s posla, priču koju ti je prijatelj ispričao na telefon, blamažu koja ti se dogodila u kafiću, scenu iz tramvaja koja te rastužila…

Kada usvojiš naviku pisanja, puno je lakše dosjetiti se priče koja je prikladna za određenu svrhu. Iako je poželjno da je riječ o osobnoj priči, možeš ispričati i tuđu priču. Najvažnije je da odabrana priča izazove emociju kod publike i poveže nas s njom.

U tome će ti pomoći pristup lako pamtljivog naziva – I.D.E.A.S.

I (identify) – identificiraj emociju koju želiš prouzročiti, identificiraj koju poruku želiš prenijeti i na što želiš potaknuti svoju publiku

D (decide) – odluči se za priču kojom ćeš to postići.

E (expand) – sada kada imaš odabranu priču, tzv. kostur, dodaj joj meso, proširi ju.

A (anticipate) – predvidi reakciju i pitanja publike i odluči želiš li na njih odgovoriti u sklopu priče ili ćeš ostaviti prostora za razgovor ili raspravu nakon što priča završi.

S (see) – vizualiziraj priču, osjeti ju kao da ju izvodiš.

To nas dovodi do sljedećeg pitanja.

2. Kako ispričati priču?

Bilo da je riječ o našoj ili tuđoj priči, potrebno je uložiti vrijeme u pripremu, vježbati izvedbu naglas, i ako se radi o tuđoj priči, učiniti ju osobnom.

Ovi savjeti mogu pomoći u samoj izvedbi:

  • Opisuj što se dogodilo, ali ne zaboravi uključiti i osjećaje i razmišljanja protagonista.
  • U opis uključi što više detalja: mirise, okuse, što si vidio, čuo, kako si se osjećao.
  • Nemoj publiku zakinuti za potpun doživljaj. Priča se ne priča u natuknicama i zato si daj vremena.
  • Ako prepričavaš dijalog, prilagodi glas i govor tijela svakoj osobi zasebno.
  • Uzmi u obzir prostor u kojem se nalaziš. Hoćeš li se kretati ili sjediti?
  • Poželjno je (ne i nužno) priču početi ili završiti koristeći se nekim prikladnim predmetom ili fotografijom.

3. Što treba izbjegavati u storytellingu?

Pričanje priče nije isto što i prezentiranje. Pravila koja primjenjujemo u prezentacijama u storytellingu treba izbjegavati jer slušatelja zakidaju za emociju. Na primjer:

  • nemoj najavljivati temu ni ključnu poruku priče
  • izbjegavaj frazu poput: „Ispričat ću vam priču.“ i samo počni pričati
  • ne počinji strukturom, počni emocijom.
storytelling-ana-labas

Za kraj, strategija uspješnog storytellinga može se svesti u tri crte:

  • odredi cilj koji želiš postići i emociju koju želiš pobuditi kod publike
  • odaberi prigodnu priču i dobro ju uvježbaj
  • ne žuri se, ne prezentiraj, samo hrabro ispričaj priču i dopusti da te efekt koji ćeš postići iznenadi.

Dodatno ti preporučujem da poslušaš:

  • govor s najdužim standing ovations u povijesti TED-a, koji je poseban po tome što čak 65 % govora čine priče

Bryan Stevenson: We need to talk about an injustice

  • odličan govor o samom storytellingu sa super savjetima i primjerima

David JP Phillips: The magical science of storytelling

 

Imaš li još koji primjer dobrog storytellinga koji želiš podijeliti? Piši mi na mail ili se javi ovdje.

Do uskoro,

Ana

 

P. S. Ako ti se ovaj tekst svidio, predlažem ti da se pretplatiš na newsletter u kojem dvaput mjesečno dijelim dodatne korisne alate za primjenu.