Skip to content
kako-aktivno-slušati


Kako aktivno slušati? 5 tehnika uz koje ćeš zaista čuti sugovornikovu poruku

Znaš li da čak i kada mislimo da pozorno slušamo, obično shvaćamo samo 50 % onoga što čujemo? Znaš li da se nakon 24 sata možemo prisjetiti samo 10 % sadržaja izvorne poruke?

Činjenica je da jako malen broj ljudi aktivno sluša svoje sugovornike. Iznimke, naravno, postoje. Stephen E. Lucas, ugledni svjetski stručnjak iz područja govorništva, smatra da se dobri slušači uglavnom mogu pronaći među vrhunskim menadžerima, predavačima i uspješnim političarima.

Čak i ako nemamo aspiracije prema navedenim zanimanjima, vještinu aktivnog slušanja poželjno je razvijati jer nam koristi u svim segmentima života. Koliko odnosa, i privatnih i poslovnih, propada zbog nesporazuma?

Zašto ne čujemo?

Do nesporazuma najčešće dolazi upravo zbog neslušanja što nam druga strana govori. Razlozi lošeg slušanja uglavnom leže u neusredotočenosti.

Statistika kaže da iako govorimo brzinom od 120 do 150 riječi u minuti, mozak je sposoban obraditi čak 400 do 800 riječi u istom vremenskom intervalu. Drugim riječima, naš je mozak iznimno učinkovit. U ovom slučaju baš nas to dovodi do problema.

Mozak nam omogućava da uz slušanje svog sugovornika imamo dovoljno vremena za slušanje i obrađivanje svojih misli. To je onaj trenutak kada usred razgovora razmišljamo jesmo li odgovorili na onaj mail od prošloga tjedna ili što ćemo sutra kuhati.

S druge strane, može se dogoditi da smo tijekom razgovora fokusirani na najsitnije detalje koje čujemo od sugovornika. Trudimo se upamtiti sva imena, mjesta, brojeve te na taj način propuštamo poantu. Taj se fenomen zove pretjerano slušanje i također onemogućava uspješnu komunikaciju.

S bliskim ljudima nerijetko loše komuniciramo jer zaključujemo unaprijed. Stavljamo im riječi u usta jer smo uvjereni da znamo što će reći, a ne slušamo što ustvari govore. Ta pojava, osim toga, odudara od svih pravila bontona i poželjno ju je što prije osvijestiti, a zatim i korigirati.

Također, možemo se naći u situaciji da sugovornik ima neuobičajen naglasak za naše pojmove ili je odjeven drukčije od naših očekivanja. Ako nam to privlači preveliku pozornost, znači da postajemo neaktivni slušatelji zbog usredotočenosti na govornu izvedbu i izgled govornika umjesto na poruku.

Jesi li se prepoznao u jednom od tih primjera? Ako jesi, ne brini.

Svima nam se s vremena na vrijeme dogodi da nam misli odlutaju. Dobra je vijest da postoje načini kako vježbati aktivno slušanje, što uvijek dovodi do kvalitetnije komunikacije, a time i do kvalitetnijih odnosa.

Što je aktivno slušanje?

Aktivno slušanje, prije svega, podrazumijeva poštivanje sugovornika. To znači da ne upadamo u riječ, ne skrećemo s teme, ne radimo pokrete koji mogu omesti onoga koji govori.

Aktivno slušati znači gledati sugovornika u oči, potvrđivati razumijevanje i pokazivati zainteresiranost kimanjem glave, izrazima lica, gestama i prikladnim položajem tijela.

Aktivno slušanje očituje se postavljanjem pitanja vezanih za temu o kojoj sugovornik govori kao i parafraziranjem onoga što smo čuli.

„Ako sam dobro razumjela, tvoj je stav da treba zabraniti pušenje na javnim mjestima.“

„Znači, predlažeš da pokušamo kontaktirati s tvrtkom XYZ radi potencijalne suradnje?“

 

U nastavku s tobom dijelim 5 tehnika na koje sam nedavno naišla u sklopu jedne online edukacije i za koje vjerujem da mogu biti korisne ako želiš raditi na poboljšanju ove vještine.

5 tehnika za vježbanje aktivnog slušanja

1. Fokusiraj se na sugovornika

Sva ljudska bića imaju potrebu da ih se čuje. Volimo podijeliti svoje misli i ako nas netko pozorno sluša, to nam daje osjećaj vrijednosti. Također, tada i mi želimo znati više o drugoj osobi.

Vrlo se često događa da već na samom početku razgovora prebacujemo fokus na sebe. 

Primjerice, kada nam prijatelj kaže da je bio u kinu i gledao neki film, a mi mu ne dopuštamo da dovrši rečenicu u kojoj je, moguće, htio podijeliti neku misao o filmu, već mu prije toga upadnemo: „I ja sam ga gledao prošli tjedan, odličan mi je.“

Primjerenije u toj situaciji bilo bi da prijatelju dopustimo da dovrši što je htio reći i tada se nadovezati sa: „Slažem se. Jako je dobar film. Bradley je briljirao.“

Iznosimo svoje mišljenje, ali kao logičan slijed komunikacije nakon što smo dopustili prijatelju da se izrazi do kraja.

Vježba u nastavku može nam pomoći da sljedeći put pripazimo i zadržimo fokus na sugovorniku. Meni je pomogla.

Tijekom sljedećeg razgovora pokušaj saznati što više toga o sugovorniku i o onome što je njemu važno na način da si postaviš sljedeća pitanja:

  • Koji je njegov cilj? Što ga motivira?
  • Kako mu mogu pomoći u postizanju njegova cilja?
  • Jesam li barem jedanput ponovio, tj. parafrazirao ono što mi je ispričao?
  • Što mogu naučiti iz ovog razgovora? Što u budućnosti mogu naučiti od ovog sugovornika?
we-have-two-ears-and-one-mouth-for-a-reason

2. Uđi u glavu sugovornika

Cilj je ove metode shvatiti koje su vrijednosti sugovorniku važne. Kada se sugovornik žali na nešto, tada vrlo lako možemo zaključiti što je ono što on smatra bitnim u poslu, u odnosima, u životu općenito.

Primjerice, ako se osoba žali na preglasnog kolegu u uredu, možemo zaključiti s kakvim ljudima voli ili ne voli surađivati.

Tijekom primjene te tehnike razmisli o sljedećim pitanjima:

  • Koje su vrijednosti koje ova osoba poštuje? Kako vidi svijet oko sebe?
  • Kako njegova prijašnja iskustva utječu na način razmišljanja?
  • Na kojim ciljevima radi u privatnom i poslovnom životu?

3. Postavljaj otvorena pitanja

Kao što sam već spomenula, poželjno je postavljati pitanja vezana za temu o kojoj sugovornik govori. Preporučuje se da umjesto zatvorenih pitanja koja impliciraju odgovor u obliku da ili ne postavimo otvoreno pitanje.

Je li bilo dobro na poslu? – zatvoreno pitanje

Kako je bilo na poslu? – otvoreno pitanje 

Koristeći otvorena pitanja dajemo mogućnost sugovorniku da se izrazi detaljnije i zaista pokazujemo interes da čujemo njegovu priču i dojmove o danu provedenom na poslu.

4. Pretpostavi da ne znaš cijelu priču

Je li ti se ikada dogodilo da dovršavaš sugovornikove misli? Nerado priznajem, ali meni više puta.

Upravo mi je ova tehnika pomogla da se to događa što rjeđe. Podsjetila sam se da ne znam cijelu priču i da će sugovornik vrlo vjerojatno imati drukčiji zaključak od onoga koji sam pretpostavila.

Kada idemo s pretpostavkom da ne znamo što će sugovornik reći, aktivnije slušamo i bolje shvaćamo krajnju poruku.

Pitanja koja su mi pomogla u uvježbavanju metode sljedeća su:

  • Koje pretpostavke ili možda predrasude imam o sugovorniku?
  • Moj sugovornik ima jedinstveno znanje. Što mogu naučiti od njega?

5. Šutnja je ok

Ponekad će tijekom razgovora spontano doći do zatišja. I to je sasvim u redu. Ako nemamo što (pametno) dodati na sugovornikovu posljednju izgovorenu misao, u redu je ne reći ništa.

Šutnja će potaknuti sugovornika da završi svoju misao ili da postavi pitanje nama.

sutnja

Za kraj, moguće je da nas netko nazove ili započne razgovor u nezgodnom trenutku. Što ako nemamo vremena slušati? Što ako nemamo vremena aktivno slušati?

U tom slučaju bilo bi najkorektnije reći kako stvari stoje. Dati sugovorniku do znanja da nam je stalo do razgovora s njim i da nas zanima što želi podijeliti s nama te ga zamoliti da razgovor odgodimo za poslije.

Pozivam te da već u sljedećem razgovoru isprobaš jednu od navedenih tehnika i javiš mi kako funkcionira. Družimo se na Instagramu ili putem maila.

Želim ti uspješno aktivno slušanje!

Ana