Skip to content
prezivjeti-neuspjeh


3 učinkovite metode kako preživjeti neuspjeh (na osobnom primjeru dobivanja otkaza)

 

Uspjeh se nalazi na kraju promašaja.

T. J. Watson

Ne postoji osoba koja nije doživjela neuspjeh.

Ajmo još jedanput. 

Ne-postoji-osoba-koja-nije-doživjela-neuspjeh.

Ti. Ja. Tvoj najbolji prijatelj. Naši roditelji. Beyonce. Alicia. Leo Messi. Michael Jordan. Steve Jobs. Svi oni ljudi koje pratiš na mrežama i s vremena na vrijeme poželiš biti u njihovoj koži. Pa čak i Tesla. I Einstein. Dakle, svi smo – i mi i oni – u životu doživjeli nešto što bi se moglo nazvati neuspjehom.

Kako preživjeti neuspjeh?

Kada u Google upišeš „failure definition“, prvo što ti izbacuje jest „lack of success“, to jest nedostatak uspjeha.

Istina. Neuspjeh je događaj koji nas često udaljava od ostvarenja naših ciljeva ili nas usporava na tom putu.

S druge strane, neuspjeh može biti i događaj koji ubrzava naš put prema nečemu boljem za nas.

Jasno mi je da ako ti je san raditi u određenoj firmi, a nisi prošao na razgovoru za posao, smatraš to svojevrsnim neuspjehom. I posve je legitimno da se osjećaš loše zbog toga.

S druge strane, možda se pak zaposliš u konkurentskoj firmi po puno boljim uvjetima? Možda će ta ista firma ponovo imati raspisan natječaj? Možda se otvore neka sasvim deseta vrata koja nisi očekivao ni u snu?

Nažalost, mi ljudi imamo tendenciju sebe poistovjećivati s neuspjehom. Dobijemo otkaz i smatramo se neuspjehom. Smatramo sebe neuspjehom. Halo? Koliko je to ludo?

To je mindset koji hitno treba mijenjati jer će nam život, htjeli mi to ili ne, donijeti još puno nelijepih događaja, odbijenica, poraza, neuspješnih prezentacija, propalih odnosa…

Zapamti – neuspjeh je događaj, ne definicija tebe.

U nastavku s tobom dijelim 3 savjeta koja će ti pomoći prvi sljedeći put kada doživiš neuspjeh. Ovdje navodim primjer otkaza, ali je primjenjivo i na ostale događaje koje smatramo neuspjesima.

1. Sagledaj situaciju iz ptičje perspektive

neuspjeh-otkaz

 

Ova tehnika pomoći će ti da tzv. neuspjeh staviš u širu perspektivu.

  1. korak – zamisli da si ptica i promotri svoju situaciju iz te perspektive – vidiš sebe na zemlji u situaciji u kojoj si dobio otkaz. Emocionalno i fizički udaljen si od svega. Što vidiš? Kako se osjećaš? Kako drugi reagiraju na tvoje ponašanje?
  2. korak – sada zamisli da si odletio do skupine ljudi koja je u istoj situaciji kao i ti. Svi se osjećaju kao da su sami u tome. Kakve emocije ta spoznaja budi u tebi?
  3. korak – sada si otišao dalje do grupe ljudi koja je već prošla istu tu situaciju. Dobili su otkaz, našli su novi posao, izgradili su svoj posao, općenito – preživjeli su. Pokušaj zamisliti što su oni naučili iz te situacije i što bi poručili grupi ljudi koja sada prolazi kroz to.
  4. korak – vrati se u svoju kožu i osvijesti da – ako postoji grupa ljudi koja je isti takav događaj preživjela, zašto ne bi i ti?
 

2. Pravilo 10-10-10

Ovo pravilo omogućava nam staviti neuspjeh u vremensku perspektivu. Možemo si postaviti sljedeća pitanja:

  1. Kako ću se osjećati za 10 minuta, 10 mjeseci i 10 godina u vezi s ovim događajem?
  2. Hoću li se uopće sjećati ovog događaja za 10 minuta, 10 mjeseci, 10 godina?
  3. Može li ovaj neuspjeh rezultirati nekim uspjehom za 10 minuta, 10 mjeseci, 10 godina?

Ponovo uzmimo za primjer dobivanje otkaza. Izgledno je da ćeš 10 minuta nakon što si saznao tu vijest biti uzrujan. U glavi će ti se vrtjeti sto filmova, najčešće s prilično lošim scenarijem za dolazeće razdoblje, ali život ide dalje.

Također, vrlo je izgledno da ćeš, ako taj događaj staviš u širi vremenski okvir (10 mjeseci), do tada već imati nov posao, možda promijeniti i dva posla i da će ti taj otkaz biti samo jedna od situacija koja se, eto, dogodila, obogatila te za jedno novo iskustvo i čini ti se kao da je od tada prošlo sto godina.

Za 10 godina tog se otkaza nećeš ni sjećati.

 

3. Shvati neuspjeh kao izlazak iz zone komfora

Također, svi govorimo o toj nekoj zoni komfora iz koje trebamo izaći, a nikako da se pomaknemo.

Baš zato – shvati otkaz kao izlazak iz svoje rutine, iz svoje zone sigurnosti, prigodu za nov početak i nešto bolje.

Koliko god klišejizirano zvučalo, kad god bih kiksala u nečemu, podsjećala sam se da se sve događa s razlogom. Također, u takvim situacijama volim si reći – nakon ovoga doći će nešto deset puta bolje i poslije ću imati super priču za unuke. 🙂

Tako je nekako bilo i s dobivanjem otkaza u prijašnjoj firmi.

 

Moje iskustvo dobivanja otkaza

Znate ono kada dobijete otkaz pa vam svi počnu izražavati sućut? To je nekako utabano u našem društvu. Dobiti otkaz = smak svijeta. Možda danas u malo manjoj mjeri jer je pandemija uzela maha i podosta radnih mjesta pa nije toliko sramotno reći da si dobio otkaz koliko je bilo kada se meni to dogodilo – prije pet godina.

Bila je to genijalna firma, super uvjeti, poznati brand u kojem bi svaki mladi čovjek koji ima apetita za turizam i ekonomiju poželio raditi.

I meni nakon godinu i pol nisu produžili ugovor. „Sramota.“ Rekli bi neki. Ipak, ja se zaista ni u jednom trenutku nisam osjećala neuspješnom zbog toga, a evo i zašto.

 

I win or I learn, but I never lose.

Marie Forleo

 

 

Druga strana neuspjeha

Osim što taj događaj ne označava tvoj ni moj ni ičiji kraj, prije negoli sljedeći put žališ sebe (ili osobu koja je izgubila posao), postavi si sljedeća pitanja:

  • Jesam li uopće bio/bila zadovoljan/na na tom poslu?
  • Je li to bilo mjesto na kojem sam mogao/la pokazati svoj puni potencijal?
  • Je li to jedina firma koja se bavi tom djelatnošću?
  • Želim li se uopće time baviti?
  • Koje sam vještine naučio na ovom poslu koje mi mogu poslužiti dalje u karijeri?

Moja priča svima oko mene teže je pala nego meni. Kako to?

Nitko nije znao kako sam se zaista osjećala radeći u toj firmi. Jesam li bila zadovoljna opisom radnog mjesta? Jesam li osjećala poštovanje kolega i nadređenih? Jesam li voljela sjediti u tom uredu?

Odgovor na sva tri pitanja bio je NE.

Dan kada sam obaviještena da mi ugovor neće biti produžen bio je jedan od boljih u mom životu. Pamtim ga po osjećaju golema olakšanja i po ručku u meksičkom restoranu s prijateljicama koje su se čudile kako sam tako dobro raspoložena i kako to da nisam otkazala ručak.

I ne, nisam se bogato udala. I nisam imala pojma što ću dalje. S obzirom na to da se sve zbivalo krajem godine, ono što sam u tom trenutku znala jest da želim peći kolače i uživati u slobodnom Božiću. 🙂

Glavni zaključak do kojeg sam došla dijelim u obliku dvije definicije:

  1. Uspjeh je biti zadovoljan sobom, svojim poslom, okruženjem i odnosima.
  2. Neuspjeh je biti nezadovoljan sobom, svojim poslom, okruženjem i odnosima i ne činiti ništa da to promijeniš.

Sljedeći tjedan šaljem ti newsletter s cijelom svojom pričom o promjeni posla, dobivanju otkaza i pronalasku novoga radnog mjesta te dodatnim zaključcima do kojih sam došla u tom procesu. Priča je vrlo osobna i zato ju šaljem samo e-mailom. Možda ti dobro dođe u ovim ludim vremenima kada ni ti ni ja ne znamo kako će nam izgledati sutra. Na newsletter se možeš pretplatiti ovdje.

Dodatno, preporučujem ti da poslušaš jednu od meni najdražih epizoda podcasta Surovih strasti. Gošća je Alis Marić – živi primjer da se i nakon otkaza u 50. godini mogu dogoditi neke divne stvari. Ustvari, puno divnih stvari.

Do sljedećeg teksta družimo se i ovdje.

Ana